|
|
|
'O TERRAMOTO
—'Onna Cuncetta, 'onna Cuncè!...—Ch'è state? —'O terramoto!...—(Ha perzo 'o cereviello!) Vuie site pazza? V''o site sunnate? —Chillo è caruto nterra 'o campaniello!
—Sant'Anna! È overo?—Guè! Nce pazziate! —'Onna Rusì!—...S'è apierto 'o barcunciello... io mo' moro...—Giesù! Sante avvucate! Sant'Anna! San Giuseppe vicchiariello!
—'O lietto traballava, me crerite? —Uh che schianto, cummà! Che mpressione! —Io stevo jenno nterra!—Che dicite!
—Io me stevo magnanno nu mellone... —San Gennaroǃ—... cu figliema... Sentiteǃ Tutt'a nu tratto s'è apierto 'o stiponeǃ
— Grolia Pate! Scanzatece, Signore! Scanzatece ogge e ssempe d’ ’o fraggiello! — Priammo ’o santo nuosto prutettore pecchè nce cummigliasse c’ ’o mantiello!
Salve Riggina! — Santo Salvatore! — Nui stevamo ccà ssotto ’o purtunciello, parlanno... Avimmo ntiso nu remmore... Neh chi sarrà? Sarrà don Peppeniello
ca se ritira. E ’un ce aggio fatto caso! Fa sempre chesto... Ma tutt’ a nu tratto, cummà, simmo tuzzate naso e naso...!
«Carmè!» po’ m’ha chiammata ’a ggravunara mez’ampèttola ) ’a coppa ’o piano matto, «è terramoto!» Ma che vermenara!
— ’A rebbreca l’ha fatta? — E che sapimmo! — Giesù! Me venarrà n’appietto ’e core! — Neh! belli ffè! Curaggio! ’Un ce avvelimmo! — Uh, meno male! Ccà sta ’on Salvatore!
— Embè, si nce avvelimmo che facimmo? — L’ite ntiso?... — Aggio ntiso nu rummore, e so’ sciso d’ ’o lietto. Me’, nce simmo, è terramoto! E songo asciuto fore.
’O tavulino m’abballava nnanza... È stata cosa ’nu miezo minuto... E me songo vestuto mmocca ’a stanza...
Vuluntà d’ ’o Signore, ’un c’è che ffa! Ma dateve curaggio ch’è fernuto! Jammoncenne, turnateve a cuccà!
|
| |